DETALJ SA CRKVE SV. KRŠEVANA

Napisala:Matea Bakić

OPIS DETALJA

Detalj prikazuje dio tordiranog polustupa sa kapitelom koji nosi slijepi luk na južnom bočnom zidu, sa vanjske strane crkve.

OPIS GRAĐEVINE

Trobrodna bazilika s tri bogato ukrašene polukružne apside, romaničkog stila, ime je dobila po Sv. Krševanu mučeniku, zaštitniku grada Zadra koji krasi i grb grada.

Nasred pročelja nalazi se glavni portal s polukružnom lunetom i trokutastim zabatom nad njom. Plohu bočnog zida raščlanjuje dugi niz slijepih lukova oslonjenih na zavijene pilastre. Posebno vrijedan element arhitekture tvori vanjska galerija na glavnoj apsidi. U zabatu crkve, iznad glavne apside te u oblini lijeve bočne apside i na zidu do nje, ostaci su romaničkih fresaka.

POVIJEST

Crkva sv. Krševana i zvonik do nje jedini su sačuvani dio nekad prostrane benediktinske opatije, začete još u ranome srednjem vijeku. Podignuta je na mjestu rimskog emporija, a prema tradiciji, na tom se mjestu u 6. stoljeću nalazila crkvica sa samostanom eremita sv. Antuna, umjesto koje je u 10. stoljeću podignuta benediktinska crkva sv. Krševana. Sama bazilika romanička je građevina podignuta u istom vremenu i u istim umjetničkim oblicima kao i katedrala sv. Stošije. Godine 1175. posvetio ju je prvi zadarski nadbiskup Lampridije, koji je bio domaćin papi Aleksandru III. Dvije skladne kolonade dijele crkvu u tri broda. Nad bočnima su niske galerije s jednostavnim otvorima. U dnu bazilike tri su polukružne apside. Pred njima je podignuti prezbiterij posred kojeg je vrijedan barokni oltar iz 1701. godine s bijelim mramornim kipovima zadarskih zaštitnika Sv. Šimuna, Sv. Krševana, Sv. Stošije i Sv. Zoila, a djelo su mletačkog kipara Alvise Tagliapietra. Oltar je izgrađen kao ispunjenje zavjeta građana Zadra protiv kuge, danog 1632. godine.

U cjelini, bazilika zajedno sa zadarskom katedralom predstavlja krunski primjer romaničke umjetnosti u graditeljskom nasljeđu Dalmacije te visoku duhovnu razinu Zadra u 12. stoljeću. Za našu nacionalnu povijest i općekulturno naslijeđe Hrvatske posebno valja spomenuti vrijednu instituciju iz ove opatije skriptorij u kojem su napisane mnoge važne isprave i pisane umjetnine među kojima i one s muzičkim zapisima: gradual iz 1. stoljeća, antifonar iz 14. stoljeća, obrednik iz 15. stoljeća, misal opata Veniera, te zasigurno veliki dio srodnog štiva iz ostalih zadarskih crkava i samostana, posebno katedrale i Samostana sv. Marije.

Samostan je prvi puta spomenut u oporuci priora Andrije 918. godine, a tijekom 10. stoljeća je propao. Kao početna godina osnutka (tj. obnove) samostana uzima se 19. prosinca 986. godine kada je zadarski prior Madije, u dogovoru sa zadarskim plemićima i ostalim građanima, dopustio da se uz crkvu Sv. Krševana podigne novi samostan, na mjestu nekog starijeg samostana. Uređenje samostana bilo je povjereno benediktincu, opatu Madiju, porijeklom Zadraninu, koji se vratio iz samostana u Monte Cassinu. Sve do kraja 14. stoljeća samostan je stalno jačao zahvaljujući darovnicama podijeljenima od strane vladara i papa. Zbog svoje gospodarske moći bila je porasla i politička moć samostana u poslovima gradske općine. Kada je početkom 15. stoljeća Zadar potpao pod vlast Venecije (1409), mletačka je vlast smanjila njegov politički utjecaj i gospodarsku moć. Polovicom 15. stoljeća samostan je dobio status komende, zbog čega je morao financijski skrbiti o raznim talijanskim biskupima i kardinalima. Nasuprot tome, redovnici su od mletačke vlasti dobivali rentu za vlastite potrebe. Sve je to dovelo do slabljenja i zapuštenosti samostana u kojem je tijekom ranog novog vijeka boravilo tek nekoliko redovnika. Samostan je bio ukinut u vrijeme francuske vlasti nad Dalmacijom, dekretom generalnog providura za Dalmaciju Vicka Dandola, 30. kolovoza 1807. godine. Zgrada samostana je bila namijenjena liceju, a arhiv samostana je 1808. godine premješten u prostorije Providurije, a dolaskom austrijske vlasti u arhiv Namjesništva za Dalmaciju.

Do crkve se nalaze ostaci srednjovjekovnog benediktinskog samostana koji je u 19. stoljeću sasvim pregrađen, a u II. svjetskom ratu porušen. Zvonik se počeo graditi 1485. godine, a do današnje visine izgrađen je 1546. godine. Nikada nije dovršen.

ZANIMLJIVOSTI

Legenda o sv. Krševanu kaže kako je bio akvilejski mučenik iz IV. stoljeća, a istaknuo se u doba Dioklecijanova progonstva beskompromisnom vjerom u Isusa Krista.

Predaja ga povezuje sa svetom Stošijom ili Anastazijom mučenicom. Po toj predaji on joj je bio vjeroučitelj. Dok je Stošija bila u tamnici, Krševan ju je svojim pismima tješio i bodrio.