Detalj nadgrobne ploče u klaustru samostana svetog Franje u Zadru

                                                                                                                                                                       Napisala: Jelena Baus

OPIS DETALJA

Detalj je dio nadgrobne ploče Šime Bojkova, o čemu svjedoče natpis i grb uklesani u niskom reljefu. To je jedna od dvanaest nadgrobnih ploča smještenih na jugoistočnoj i zapadnoj strani klaustra Samostana svetog Frane. Grobnice su se prvotno nalazile u podu klaustra, koji je  služio kao groblje.

POVIJEST SAMOSTANA

Samostan je izrastao na mjestu obitavanja prve brače koje se sastojalo od skloništa u malom hospiciju Sv. Antuna opata i od par kućeraka koje su poklonili pobožni građani. Ideja o proširenju samostana došla je od nadbiskupa Periandra. Po tradiciji sestre benediktinke samostana Sv. Nikole poklonile su vrt  Sv.Franji.

Crkva je sagrađena sredinom 13. stoljeća te je prva crkva u Dalmaciji građena u gotičkom stilu. Jednostavne je unutrašnjosti što je  karakteristično za  redovničke crkve kakve su  u srednjem vijeku upotrebljavali  prosjački redovi: franjevci i dominikanci.  Jednobrodni prostor  je prekriven drvenom konstrukcijom dok je svetište presvođeno križno-rebrastim svodom.  Tijekom stoljeća na crkvi su načinjene brojne preinake i dogradnje, a među njima  je i izgradnja  klaustra 1556. godine.

Trijem klaustra se na sve četiri strane rastvara sa sedam lukova na stupovima dorskog stila. Po sredini je bunarski vijenac iz druge pol. 15.st.

Kao i drugdje u Europi, samostani i njihove crkve postaju omiljena mjesta aristokratskih ukopa. Dok su se biskupi i visoki crkveni dostojanstvenici pretežito pokapali u stolnim crkvama, plemićke su obitelji podizale nove samostanske crkve ili su u starima naručivale grobne odnosno zavjetne kapele. Taj se trend pojačao tijekom 15. i 16. st., a njegova su najbrojnija svjedočanstva u samostanima jadranskih gradova.

NAMJENA KLAUSTRA

Namjena klaustra je raznovrsna. On je glavno mjesto na kojem se odvija život samostana sa svijetom. Služi stanovnicima samostana za rekreaciju, ali i u liturgijske svrhe, razne ophode kao sklonište i odmor vjernicima pri raznim liturgijskim i hodočasničkim slavljima.

JESTE LI ZNALI?

U sakristiji samostana svetog Frane 18. veljače 1358. godine sklopljen je Zadarski mir između Mletačke republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika Anžuvinca, kojim  su se Mlečani odrekli Dalmacije.

               RELJEF JUPITERA AMONA NA FORUMU

                                     Napisala: Karmen Kuštera

OPIS DETALJA

Na detalju je prikazan reljef maskerona Jupitera - Amona. Radi se o ostatku ograde koja se sastojala od ploča s reljefnim girlandama i stupcima sa reljefnim maskeronima Jupitera -Amona i Meduze. Ograda je dio rimskog Foruma, točnije kapitolija smještenog na jugozapadnoj strani foruma.




POVIJEST FORUMA 

Forum(trg) je bio središte javnog života starih Rimljana. Podignut je između 1.st pr.n.e i 3.st. Nastao je u sklopu ortogonalne mreže ulica, karakteristične za rimsko doba. Pet uzdužnih ulica i veliki broj poprečnih dijelile su grad u pravilne pravokutne insule.

Forum se proteže ispod temelja crkve svetog Donata i Nadbiskupske palače, te južno od spomenutih građevina. Sastojao se od trga sa tri strane flankiranog trijemovima. Na jugoistočnoj i sjeveroistočnoj strani foruma su se nalazile taberne (dućanski boksovi), na južnoj bazilika(sudnica) dok se kapitolij podizao na zapadnoj strani foruma. Od svih građevina sačuvani su samo temelji. Zadarski forum se ističe svojom veličinom te spada među najveće na Jadranu (š.45m, d.90m).

Forum je i danas središte kulturnog i društvenog života, kako neki navode "dnevni boravak" građana.

  

OPIS KAPITOLIJA

Kapitolij je bio dva metra povišen u odnosu na pločnik foruma. Bio je obrubljen  trijemom od dva reda stupova (periblus), čiji se ostaci mogu vidjeti na jugozapadnom dijelu, a temelji stupova na sjeveroistočnom dijelu Trga S. Končarevića. 

Usred kapitolija dizao se gradski hram posvećen kapitolinskoj trijadi Jupiteru, Junoni i Minervi, a sagrađen je u 1. st. p. n. e. Njegovi se temelji vide u dvorištu kuće br. 2 Trga S. Končarevića. Na pročelju je imao šest kaneliranih stupova s korintskim kapitelima od kojih se jedan nalazi u istočnom dijelu grada kamo je prenesen 1729.god.

Na prednjem zidu kapitolija prema forumu postavljeni su ostaci spomenute ograde, čiji je dio bio i naš detalj.

ZANIMLJIVOSTI

Ispod toga zida u pločniku foruma vide se ostaci ležišta oltara na kome su se obavljale krvne žrtve vezane uz poganske obrede. Na povišeno tlo kapitolija prilazilo se bočnim stubištima kroz trijem.

   

DETALJ SA CRKVE SV. DONATA

Napisala: Martina Ročak

OPIS DETALJA

Na fotografiji je prikazan detalj temelja crkve svetog Donata u koji su ugrađeni ostaci rimskog foruma, ulomci kaneliranih stupova tzv. spolije. 

OPIS GRAĐEVINE

Crkva svetog Donata je kružnog oblika s dvostrukim prostorom, kakav se javlja na više građevina u Europi tog vremena. Među njima se ističe znatnom originalnošću i ne može joj se naći izravan uzor. Nažalost nije se sačuvala u obliku u kojem je prvobitno sagrađena. Nedostaje joj dužna prigradnja, pa joj je središnje kružno jezgro s te strane vidljivo. Crkva je sastavni dio episkopalnog građevnog kompleksa i nadovezuje se na starokršćansku katedralu. Izvana se zapaža njeni originalni oblik. Danas ima izgled valjka, kojemu su s istočne strane  prigrađene tri visoke apside. Apside i južna zidna ploha ukrašene su lezenama. Na južnoj zidnoj plohi ispod krova zapažamo tri zazidana otvora.Oni su vodili u spomenutu južnu prigradnju  što danas nedostaje. Sa zapadne strane nalazi se narteks (predvorje), kroz koji se išlo prema katedrali. Prostorija na katu, nad narteksom, pregrađena je 1752. godine,  a iz tog su vremena i prozori. Temelji zgrade su ogoljeni tako da se vidi ugrađeni antički materijal, ulomci stupova i arhitrava.

Ušavši u narteks vidi se ulazni portal, koji je također sastavljen od antičkih fragmenata. Za dovratnike su poslužili antički arhitravi, a za nadvratniku su uklesana tri križa. Na lukovima nad portalom zapažamo tragove fresaka. U unutrašnjosti crkve vide se ploče foruma, budući da je originalni pod crkve uklonjen. I dva stupa prema oltaru antičkog su porijekla. Pripadali su trijemu s foruma. Unutrašnjost je podijeljena u dva prostora: središnji što se diže do krova kao jedinstveni i periferni, koji je podijeljen na prizemlje i kat. Kat služi kao galerija središnjem prostoru.

Vanjski zid je ukrašen nišama. Od fragmenata uzidanih u temelje važni su ostaci rimskih žrtvenika na kojima se čitaju natpisi IVNONI AVGVSTAE i IOVIAVGVSTO. Na sjevernom zidu otvaraju se troja vrata iz XVIII.st. Središnja su vodila u katedralu. Pobočna su vodila na stubišta, desna, odnosno istočna s grbom nadbiskupa Zmajevića i natpisom iz 1733.godine vode u stubište koje se može smatrati originalnim. Ovo stubište vodi do dvostruko šireg stubišta koje će dovesti u predvorje galerije, u prostor koji je pregrađen 1752.g.

Ulazni portal u galeriji sastavljen je, također, od antičkih ulomaka. Tlocrt galerije odgovara tlocrtu prizemlja. Na južnom bočnom zidu vidi se zazidani dvojni otvori, vidljivi i izvana. Oni imaju stupove s kapitelima i bazama također, antičkog porijekla. U apsidama se nalaze mali originalni prozori, neki u obliku križa, i niše.

POVIJEST

Nekadašnja crkva sv. Donata najpoznatiji je spomenik Zadra. Bila je posvećena sv. Trojstvu, a sadašnje ime nosi po biskupu Donatu s početka 9. stoljeća koji ju je po predaji dao sagraditi. Prvi puta se spominje oko 950. godine u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta „O upravljanju državom“. Sagrađena je na tradicijama ranobizantske arhitekture u ranom srednjem vijeku, najvjerovatnije početkom 9. stoljeća kako se smatra na osnovu predaje.

RELJEF SV. KRŠEVANA NA KONJU - MORSKA VRATA

Napisala: Anđela Jović

OPIS DETALJA

           

 Na detalju je prikazan reljef svetog Krševana na konju, inače grb grada Zadra. Reljef se nalazi na vrhu Morskih vrata smještenih na sjeveroistočnom dijelu poluotoka u sklopu mletačkih fortifikacija iz 16. stoljeća. Sveti Krševan je uz sv. Šimuna, sv. Stošiju, sv. Zoila  jedan od četiri zadarska zaštitnika.

POVIJEST MORSKIH VRATA

Morska vrata su sagrađena 1573. godine u čast pobjede kršćanske vojske nad Turcima u Lepantu. Poznata su i kao Vrata sv. Krševana jer se nalaze u blizini crkve posvećene tom zadarskom zaštitniku. Smještena su između trajektne luke i tržnice. Prema povjesničarima gradske zidine su imale tridesetak vrata od kojih su neka s vremenom zazidana ili pak uklonjena. Najznačajnija vrata su Kopnena vrata u lučici Foša jer su predstavljala tadašnji glavni ulaz u grad, a danas se smatraju jednim od najljepših spomenika iz doba mletačke vladavine u Dalmaciji.



OPIS MORSKIH VRATA

Vrata imaju oblik slavoluka s jednim otvorom. Na vanjskoj strani vrata u gornjem je dijelu sačuvan arhitektonski okvir uokolo krilatog lava, simbola mletačke države.  Na unutrašnjoj strani vrata oblikuju ugrađeni dijelovi rimskog slavoluka koji je Melia Auniana, nekadašnja zadarska Rimljanka, podigla u spomen svojemu mužu. Iznad rimskog luka i vijenca, velika je renesansna ploča koja govori o Lepantskoj bitki, a nad njom je reljef sv. Krševana. 

LEGENDA

Sv. Krševan, akvilejski mučenik, bio je rimski vitez, u doba cara Dioklecijana, a u tamnicu je bačen zbog slobodnijih nazora u propovijedanju, no niti tamo nije mirovao.  Kada mu je Dioklecijan ponudio visoki položaj, ukoliko se odrekne kršćanske vjere, Krševan je odbio, a car naredio da mu se odrubi glava i tijelo baci u more. Krševanovo tijelo iz mora je izvadio svećenik Zoilo, kojemu je Krševan u snu otkrio gdje se nalazi njegovo tijelo, a nakon što je izvučeno iz mora nekim se čudom glava spojila s tijelom, te je preneseno iz Akvilije u Zadar, tako priča legenda o sv. Krševanu, zaštitniku grada Zadra.

GRB SA PRIKAZOM DUPINA - PERIVOJ KRALJICE JELENE MADIJEVSKE

Napisale: Marta Fulanović, Lorena Pavić, Matea Bakić, Martina Ročak

OPIS DETALJA

Na detalju je prikazan grb sa tri dupina uklesana u niskom reljefu. Smješteni su jedan ispod drugog, a nalaze se na gradskim zidinama kod Perivoja kraljice Jelene Madijevke.

POVIJEST PERIVOJA

Perivoj je otvoren 16. rujna 1829. godine, a podigao ga je tadašnji vojni upravitelj grada barun Franz Ludwig von Welden na najvećem bastionu zadarske utvrde. Dao mu je ime Gradski perivoj i predao ga je na ugodu i njegu građanima. Barun je bio strastveni botaničar, te je za vrijeme svog boravka u Zadru obišao je i botanički istražio skoro cijelu Dalmaciju i Crnogorsko primorje, te je otkrio je i neke nove biljne vrste. Surađivao je s drugim botaničarima, te pisao za njemačke časopise o svojim botaničkim istraživanjima, ali i o parkovnoj umjetnosti, posebno o engleskim pejzažnim perivojima. 

Perivoj je jako oštećen u Drugom svjetskom ratu. U potpunosti je obnovljen prije tri godine i danas je nezaobilazna točka u turističkoj ponudi našeg grada. Osim prekrasne prirode posjetitelji mogu uživati u kavi i sorbetu u kavani "Ledana", kao što se uživalo u vrijeme baruna von Weldena.



OPIS PERIVOJA

Perivoj ima odlike engleskog tipa parka. Bio je prvi javni gradski perivoj koji je tada služio kao ˝balkon grada˝ jer se iz njega pružao prekrasan pogled na more i okoliš, a ljudi koji su živjeli u gradu kada je perivoj nastao nisu smjeli nakon povečerja izlaziti iz grada.  U perivoju su se nalazili neki zanimljivi objekti kao npr.: maurska kavana, kineska pagoda, grčki hram, eksedra, ledana, obelisk te umjetna špilja. Perivoj je bio i muzej na otvorenom  jer su po njemu bile razmještene biste i kipovi, a stolovi i klupe su bili načinjeni od antičkih spolija. 

Voda je u perivoj dolazila iz obližnjih cisterni tzv. Pet bunara. Kada je Zadar dobio struju 1896. godine osvijetljen je ulaz u perivoj sa dva željezna kandelabra na kojima su bile po tri staklene kugle.



ZANIMLJIVOSTI

U maurskoj kavani su se služila rashlađena pića i nudio napitak "od arapske leće" - kava, kao veliki novitet toga doba. Mogao se naručiti i sorbet - voćni sladoled napravljen od leda iz ledane. Subotom i nedjeljom u perivoju je svirala glazba, izvodili su se igrokazi i razne sportske egzibicije.

DETALJ SA GRADSKE STRAŽE

Napisala: Lorena Pavić

OPIS DETALJA

         Na detalju je prikazano reljefno poprsje bradatog muškarca u niši na pročelju Gradske straže. Pretpostavlja se da predstavlja mletačkog namjesnika zaslužnog za gradnju straže. Zbog brade nas je podsjetio na profesora Baltazara pa je tako dobio i fiktivno ime Baltazzar Weldena Krunića.

POVIJEST GRAĐEVINE

        Gradska straža je smještena na Narodnom trgu u Zadru. Prema natpisnim pločama podignuta je 1562. godine. Projektant lođe je Giangirolamo Sanmicheli, koji je tri godine kasnije nasuprot Gradskoj straži sagradio Gradsku lođu. Oblici na obje građevine ponavljaju naglašenu dekorativnost što ju je slavni mletački arhitekt, Michele Sanmicheli, Giangirolamov rođak, 1543. godine ostvario na Kopnenim vratima. Na objema građevinama dominiraju otvoreni trijemovi građeni u rustici, raširenoj u renesansnoj, a posebice manirističkoj arhitekturi. 

      Gradska straža je služila za vojnu posadu dok je Gradska lođa bila središnje mjesto sudbenih postupaka i drugih javnih zbivanja. Prema izvještaju milanskoga svećenika Pietra Casole, koji se na putu u Svetu zemlju 1494. godine zaustavio u Zadru, na glavnom trgu nalazilo se "mjesto gdje sude upravitelji koje šalje Sinjorija". Vjerovatno je mislio na staru romaničku lođu koja je u 16. stoljeću pregrađena iz temelja. Casolin je izvještaj zanimljiv jer u nekoliko rečenica opisuje grad i njegove ulice. Prema njemu, zadarske su ulice čiste i prekrivene kamenim pločama; nema većih palača, kuće su uglavnom skromne, ali lijepih pročelja. U prostoru Gradske straže bio je smješten Etnološki odjel Narodnog muzeja, a nakon obnove služi kao izložbeno-galerijski prostor.

OPIS GRAĐEVINE

     Pročelje trijema Gradske straže raščlanjeno je rustičnim pilastrima sa tri polukružna otvora. Iznad trijema se nalazi zabat ukrašen dvjema volutama među kojima se nekada dizao manji toranj sa satom. Na zabatu je bila umetnuta ploča s reljefom mletačkoga lava. Za vrijeme prve austrijske uprave, 1798. godine, taj je tornjić porušen i izgrađen je toranj sa satom koji se sačuvao do danas. Na bočnim završecima zidova dižu se vitke piramide položene na po četiri kugle. Pred zgradom je 1783. godine sagrađena ograda s okruglim otvorima za topove.

JESTE LI ZNALI

         Sat na tornju radi još od davne 1803. godine. Veće zvono, koje otkucava sate prenijeto je s Kapetanove kule (Bovo dí Antona), a manje koje otkucava četvrtine sata, sa susjedne crkve sv. Lovre. Izradio ga je i montirao gradski urar Martini. Sat jedino nije radio u vrijeme Domovinsko rata, od 1991. godine do 2001. godine.

                                            

                      DETALJ NADVRATNIKA SA SJEVERNOG PORTALA  KATEDRALE SV. STOŠIJE

Napisala: Paula Vrkić

OPIS DETALJA

Ovo je detalj sa nadvratnika sjevernog portala Katedrale sv. Stošije u Zadru. To je jedan od tri portala koja krase pročelje katedrale. 

Na nadvratniku su prikazane spletene peteljke akanta koje završavaju životinjskim glavama prikazanima simetrično. U luneti iznad nadvratnika se nalazi prikaz Janjeta prema uobičajenoj ikonografiji sa zastavom ukrašenom križem.

                                                      

OPIS GRAĐEVINE 

Katedrala svete Stošije je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji.  Građena je u dva navrata u 12. i 13. stoljeću na mjestu starohrvatske bazilike. Svoje prepoznatljivo kasnoromaničko lice: savršena harmonija horizontalnih i vertikalnih linija i rozeta koja parira onima iz Pise i Lucche, dobiva proširenjem pročelja 1324. godine. 

Unutrašnjost katedrale je podijeljena na tri broda, nad kriptom iz 12. stoljeće povišeni je prezbiterij sa vrijednim korskim sjedalima u stilu cvjetne gotike (Matej Moronzano),  te više bogato ukrašenih bočnih oltara. Najstariji dijelovi katedrale su sakristija (kapela sv. Barbare) i podni mozaik iz 5. stoljeće, te šesterolisna krstionica iz 6. stoljeća koja je u potpunosti porušena u bombardiranju 1943. godine. Obnovljena je 1989. godine. Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452. godine,  a gornje je katove sagradio 1892. godine po uzoru na  rapski zvonik, engleski arhitekt T. G. Jackson.

JESTE LI ZNALI?

Sveta Stošija ili Anastazija bila je kršćanska mučenica i svetica koja je umrla u Sirmiumu za vrijeme Dioklecijanovih progona. Prema jednoj legendi  bila je učenica Sv. Krševana. Udavši se preko volje za rimskog patricija Pubija, odlučila je ostati djevicom, na što je uvrijeđeni muž zatvara u kućnu tamnicu. Teške trenutke koje tu provodi ublažuje joj pismima podrške i ohrabrenja Sv. Krševan. Nakon smrti muža, sa skupinom sljedbenika prati Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na kraju biva i sama uhićena i 25. prosinca 304. mučenički umorena na lomači, na otoku Palmariji kod Rima. Kasnije će biti sahranjena u Sirmiju.

Zadarski biskup Donat, na povratku iz političkog posjeta Carigradu,  804. godine, sa sobom u Zadar donosi relikvije svete Stošije. Pohranjuje ih u biskupskoj crkvi svetog Petra koja od tada nosi njeno ime. Anastazija se dugo vremena štovala kao iscjeliteljica i egzorcistica.