Detalj nadgrobne ploče u klaustru samostana svetog Franje u Zadru

                                                                                                                                                                       Napisala: Jelena Baus

OPIS DETALJA

Detalj je dio nadgrobne ploče Šime Bojkova, o čemu svjedoče natpis i grb uklesani u niskom reljefu. To je jedna od dvanaest nadgrobnih ploča smještenih na jugoistočnoj i zapadnoj strani klaustra Samostana svetog Frane. Grobnice su se prvotno nalazile u podu klaustra, koji je  služio kao groblje.

POVIJEST SAMOSTANA

Samostan je izrastao na mjestu obitavanja prve brače koje se sastojalo od skloništa u malom hospiciju Sv. Antuna opata i od par kućeraka koje su poklonili pobožni građani. Ideja o proširenju samostana došla je od nadbiskupa Periandra. Po tradiciji sestre benediktinke samostana Sv. Nikole poklonile su vrt  Sv.Franji.

Crkva je sagrađena sredinom 13. stoljeća te je prva crkva u Dalmaciji građena u gotičkom stilu. Jednostavne je unutrašnjosti što je  karakteristično za  redovničke crkve kakve su  u srednjem vijeku upotrebljavali  prosjački redovi: franjevci i dominikanci.  Jednobrodni prostor  je prekriven drvenom konstrukcijom dok je svetište presvođeno križno-rebrastim svodom.  Tijekom stoljeća na crkvi su načinjene brojne preinake i dogradnje, a među njima  je i izgradnja  klaustra 1556. godine.

Trijem klaustra se na sve četiri strane rastvara sa sedam lukova na stupovima dorskog stila. Po sredini je bunarski vijenac iz druge pol. 15.st.

Kao i drugdje u Europi, samostani i njihove crkve postaju omiljena mjesta aristokratskih ukopa. Dok su se biskupi i visoki crkveni dostojanstvenici pretežito pokapali u stolnim crkvama, plemićke su obitelji podizale nove samostanske crkve ili su u starima naručivale grobne odnosno zavjetne kapele. Taj se trend pojačao tijekom 15. i 16. st., a njegova su najbrojnija svjedočanstva u samostanima jadranskih gradova.

NAMJENA KLAUSTRA

Namjena klaustra je raznovrsna. On je glavno mjesto na kojem se odvija život samostana sa svijetom. Služi stanovnicima samostana za rekreaciju, ali i u liturgijske svrhe, razne ophode kao sklonište i odmor vjernicima pri raznim liturgijskim i hodočasničkim slavljima.

JESTE LI ZNALI?

U sakristiji samostana svetog Frane 18. veljače 1358. godine sklopljen je Zadarski mir između Mletačke republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika Anžuvinca, kojim  su se Mlečani odrekli Dalmacije.

               RELJEF JUPITERA AMONA NA FORUMU

                                     Napisala: Karmen Kuštera

OPIS DETALJA

Na detalju je prikazan reljef maskerona Jupitera - Amona. Radi se o ostatku ograde koja se sastojala od ploča s reljefnim girlandama i stupcima sa reljefnim maskeronima Jupitera -Amona i Meduze. Ograda je dio rimskog Foruma, točnije kapitolija smještenog na jugozapadnoj strani foruma.




POVIJEST FORUMA 

Forum(trg) je bio središte javnog života starih Rimljana. Podignut je između 1.st pr.n.e i 3.st. Nastao je u sklopu ortogonalne mreže ulica, karakteristične za rimsko doba. Pet uzdužnih ulica i veliki broj poprečnih dijelile su grad u pravilne pravokutne insule.

Forum se proteže ispod temelja crkve svetog Donata i Nadbiskupske palače, te južno od spomenutih građevina. Sastojao se od trga sa tri strane flankiranog trijemovima. Na jugoistočnoj i sjeveroistočnoj strani foruma su se nalazile taberne (dućanski boksovi), na južnoj bazilika(sudnica) dok se kapitolij podizao na zapadnoj strani foruma. Od svih građevina sačuvani su samo temelji. Zadarski forum se ističe svojom veličinom te spada među najveće na Jadranu (š.45m, d.90m).

Forum je i danas središte kulturnog i društvenog života, kako neki navode "dnevni boravak" građana.

  

OPIS KAPITOLIJA

Kapitolij je bio dva metra povišen u odnosu na pločnik foruma. Bio je obrubljen  trijemom od dva reda stupova (periblus), čiji se ostaci mogu vidjeti na jugozapadnom dijelu, a temelji stupova na sjeveroistočnom dijelu Trga S. Končarevića. 

Usred kapitolija dizao se gradski hram posvećen kapitolinskoj trijadi Jupiteru, Junoni i Minervi, a sagrađen je u 1. st. p. n. e. Njegovi se temelji vide u dvorištu kuće br. 2 Trga S. Končarevića. Na pročelju je imao šest kaneliranih stupova s korintskim kapitelima od kojih se jedan nalazi u istočnom dijelu grada kamo je prenesen 1729.god.

Na prednjem zidu kapitolija prema forumu postavljeni su ostaci spomenute ograde, čiji je dio bio i naš detalj.

ZANIMLJIVOSTI

Ispod toga zida u pločniku foruma vide se ostaci ležišta oltara na kome su se obavljale krvne žrtve vezane uz poganske obrede. Na povišeno tlo kapitolija prilazilo se bočnim stubištima kroz trijem.

   

DETALJ SA CRKVE SV. DONATA

Napisala: Martina Ročak

OPIS DETALJA

Na fotografiji je prikazan detalj temelja crkve svetog Donata u koji su ugrađeni ostaci rimskog foruma, ulomci kaneliranih stupova tzv. spolije. 

OPIS GRAĐEVINE

Crkva svetog Donata je kružnog oblika s dvostrukim prostorom, kakav se javlja na više građevina u Europi tog vremena. Među njima se ističe znatnom originalnošću i ne može joj se naći izravan uzor. Nažalost nije se sačuvala u obliku u kojem je prvobitno sagrađena. Nedostaje joj dužna prigradnja, pa joj je središnje kružno jezgro s te strane vidljivo. Crkva je sastavni dio episkopalnog građevnog kompleksa i nadovezuje se na starokršćansku katedralu. Izvana se zapaža njeni originalni oblik. Danas ima izgled valjka, kojemu su s istočne strane  prigrađene tri visoke apside. Apside i južna zidna ploha ukrašene su lezenama. Na južnoj zidnoj plohi ispod krova zapažamo tri zazidana otvora.Oni su vodili u spomenutu južnu prigradnju  što danas nedostaje. Sa zapadne strane nalazi se narteks (predvorje), kroz koji se išlo prema katedrali. Prostorija na katu, nad narteksom, pregrađena je 1752. godine,  a iz tog su vremena i prozori. Temelji zgrade su ogoljeni tako da se vidi ugrađeni antički materijal, ulomci stupova i arhitrava.

Ušavši u narteks vidi se ulazni portal, koji je također sastavljen od antičkih fragmenata. Za dovratnike su poslužili antički arhitravi, a za nadvratniku su uklesana tri križa. Na lukovima nad portalom zapažamo tragove fresaka. U unutrašnjosti crkve vide se ploče foruma, budući da je originalni pod crkve uklonjen. I dva stupa prema oltaru antičkog su porijekla. Pripadali su trijemu s foruma. Unutrašnjost je podijeljena u dva prostora: središnji što se diže do krova kao jedinstveni i periferni, koji je podijeljen na prizemlje i kat. Kat služi kao galerija središnjem prostoru.

Vanjski zid je ukrašen nišama. Od fragmenata uzidanih u temelje važni su ostaci rimskih žrtvenika na kojima se čitaju natpisi IVNONI AVGVSTAE i IOVIAVGVSTO. Na sjevernom zidu otvaraju se troja vrata iz XVIII.st. Središnja su vodila u katedralu. Pobočna su vodila na stubišta, desna, odnosno istočna s grbom nadbiskupa Zmajevića i natpisom iz 1733.godine vode u stubište koje se može smatrati originalnim. Ovo stubište vodi do dvostruko šireg stubišta koje će dovesti u predvorje galerije, u prostor koji je pregrađen 1752.g.

Ulazni portal u galeriji sastavljen je, također, od antičkih ulomaka. Tlocrt galerije odgovara tlocrtu prizemlja. Na južnom bočnom zidu vidi se zazidani dvojni otvori, vidljivi i izvana. Oni imaju stupove s kapitelima i bazama također, antičkog porijekla. U apsidama se nalaze mali originalni prozori, neki u obliku križa, i niše.

POVIJEST

Nekadašnja crkva sv. Donata najpoznatiji je spomenik Zadra. Bila je posvećena sv. Trojstvu, a sadašnje ime nosi po biskupu Donatu s početka 9. stoljeća koji ju je po predaji dao sagraditi. Prvi puta se spominje oko 950. godine u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta „O upravljanju državom“. Sagrađena je na tradicijama ranobizantske arhitekture u ranom srednjem vijeku, najvjerovatnije početkom 9. stoljeća kako se smatra na osnovu predaje.

RELJEF SV. KRŠEVANA NA KONJU - MORSKA VRATA

Napisala: Anđela Jović

OPIS DETALJA

           

 Na detalju je prikazan reljef svetog Krševana na konju, inače grb grada Zadra. Reljef se nalazi na vrhu Morskih vrata smještenih na sjeveroistočnom dijelu poluotoka u sklopu mletačkih fortifikacija iz 16. stoljeća. Sveti Krševan je uz sv. Šimuna, sv. Stošiju, sv. Zoila  jedan od četiri zadarska zaštitnika.

POVIJEST MORSKIH VRATA

Morska vrata su sagrađena 1573. godine u čast pobjede kršćanske vojske nad Turcima u Lepantu. Poznata su i kao Vrata sv. Krševana jer se nalaze u blizini crkve posvećene tom zadarskom zaštitniku. Smještena su između trajektne luke i tržnice. Prema povjesničarima gradske zidine su imale tridesetak vrata od kojih su neka s vremenom zazidana ili pak uklonjena. Najznačajnija vrata su Kopnena vrata u lučici Foša jer su predstavljala tadašnji glavni ulaz u grad, a danas se smatraju jednim od najljepših spomenika iz doba mletačke vladavine u Dalmaciji.



OPIS MORSKIH VRATA

Vrata imaju oblik slavoluka s jednim otvorom. Na vanjskoj strani vrata u gornjem je dijelu sačuvan arhitektonski okvir uokolo krilatog lava, simbola mletačke države.  Na unutrašnjoj strani vrata oblikuju ugrađeni dijelovi rimskog slavoluka koji je Melia Auniana, nekadašnja zadarska Rimljanka, podigla u spomen svojemu mužu. Iznad rimskog luka i vijenca, velika je renesansna ploča koja govori o Lepantskoj bitki, a nad njom je reljef sv. Krševana. 

LEGENDA

Sv. Krševan, akvilejski mučenik, bio je rimski vitez, u doba cara Dioklecijana, a u tamnicu je bačen zbog slobodnijih nazora u propovijedanju, no niti tamo nije mirovao.  Kada mu je Dioklecijan ponudio visoki položaj, ukoliko se odrekne kršćanske vjere, Krševan je odbio, a car naredio da mu se odrubi glava i tijelo baci u more. Krševanovo tijelo iz mora je izvadio svećenik Zoilo, kojemu je Krševan u snu otkrio gdje se nalazi njegovo tijelo, a nakon što je izvučeno iz mora nekim se čudom glava spojila s tijelom, te je preneseno iz Akvilije u Zadar, tako priča legenda o sv. Krševanu, zaštitniku grada Zadra.

GRB SA PRIKAZOM DUPINA - PERIVOJ KRALJICE JELENE MADIJEVSKE

Napisale: Marta Fulanović, Lorena Pavić, Matea Bakić, Martina Ročak

OPIS DETALJA

Na detalju je prikazan grb sa tri dupina uklesana u niskom reljefu. Smješteni su jedan ispod drugog, a nalaze se na gradskim zidinama kod Perivoja kraljice Jelene Madijevke.

POVIJEST PERIVOJA

Perivoj je otvoren 16. rujna 1829. godine, a podigao ga je tadašnji vojni upravitelj grada barun Franz Ludwig von Welden na najvećem bastionu zadarske utvrde. Dao mu je ime Gradski perivoj i predao ga je na ugodu i njegu građanima. Barun je bio strastveni botaničar, te je za vrijeme svog boravka u Zadru obišao je i botanički istražio skoro cijelu Dalmaciju i Crnogorsko primorje, te je otkrio je i neke nove biljne vrste. Surađivao je s drugim botaničarima, te pisao za njemačke časopise o svojim botaničkim istraživanjima, ali i o parkovnoj umjetnosti, posebno o engleskim pejzažnim perivojima. 

Perivoj je jako oštećen u Drugom svjetskom ratu. U potpunosti je obnovljen prije tri godine i danas je nezaobilazna točka u turističkoj ponudi našeg grada. Osim prekrasne prirode posjetitelji mogu uživati u kavi i sorbetu u kavani "Ledana", kao što se uživalo u vrijeme baruna von Weldena.



OPIS PERIVOJA

Perivoj ima odlike engleskog tipa parka. Bio je prvi javni gradski perivoj koji je tada služio kao ˝balkon grada˝ jer se iz njega pružao prekrasan pogled na more i okoliš, a ljudi koji su živjeli u gradu kada je perivoj nastao nisu smjeli nakon povečerja izlaziti iz grada.  U perivoju su se nalazili neki zanimljivi objekti kao npr.: maurska kavana, kineska pagoda, grčki hram, eksedra, ledana, obelisk te umjetna špilja. Perivoj je bio i muzej na otvorenom  jer su po njemu bile razmještene biste i kipovi, a stolovi i klupe su bili načinjeni od antičkih spolija. 

Voda je u perivoj dolazila iz obližnjih cisterni tzv. Pet bunara. Kada je Zadar dobio struju 1896. godine osvijetljen je ulaz u perivoj sa dva željezna kandelabra na kojima su bile po tri staklene kugle.



ZANIMLJIVOSTI

U maurskoj kavani su se služila rashlađena pića i nudio napitak "od arapske leće" - kava, kao veliki novitet toga doba. Mogao se naručiti i sorbet - voćni sladoled napravljen od leda iz ledane. Subotom i nedjeljom u perivoju je svirala glazba, izvodili su se igrokazi i razne sportske egzibicije.

DETALJ SA GRADSKE STRAŽE

Napisala: Lorena Pavić

OPIS DETALJA

         Na detalju je prikazano reljefno poprsje bradatog muškarca u niši na pročelju Gradske straže. Pretpostavlja se da predstavlja mletačkog namjesnika zaslužnog za gradnju straže. Zbog brade nas je podsjetio na profesora Baltazara pa je tako dobio i fiktivno ime Baltazzar Weldena Krunića.

POVIJEST GRAĐEVINE

        Gradska straža je smještena na Narodnom trgu u Zadru. Prema natpisnim pločama podignuta je 1562. godine. Projektant lođe je Giangirolamo Sanmicheli, koji je tri godine kasnije nasuprot Gradskoj straži sagradio Gradsku lođu. Oblici na obje građevine ponavljaju naglašenu dekorativnost što ju je slavni mletački arhitekt, Michele Sanmicheli, Giangirolamov rođak, 1543. godine ostvario na Kopnenim vratima. Na objema građevinama dominiraju otvoreni trijemovi građeni u rustici, raširenoj u renesansnoj, a posebice manirističkoj arhitekturi. 

      Gradska straža je služila za vojnu posadu dok je Gradska lođa bila središnje mjesto sudbenih postupaka i drugih javnih zbivanja. Prema izvještaju milanskoga svećenika Pietra Casole, koji se na putu u Svetu zemlju 1494. godine zaustavio u Zadru, na glavnom trgu nalazilo se "mjesto gdje sude upravitelji koje šalje Sinjorija". Vjerovatno je mislio na staru romaničku lođu koja je u 16. stoljeću pregrađena iz temelja. Casolin je izvještaj zanimljiv jer u nekoliko rečenica opisuje grad i njegove ulice. Prema njemu, zadarske su ulice čiste i prekrivene kamenim pločama; nema većih palača, kuće su uglavnom skromne, ali lijepih pročelja. U prostoru Gradske straže bio je smješten Etnološki odjel Narodnog muzeja, a nakon obnove služi kao izložbeno-galerijski prostor.

OPIS GRAĐEVINE

     Pročelje trijema Gradske straže raščlanjeno je rustičnim pilastrima sa tri polukružna otvora. Iznad trijema se nalazi zabat ukrašen dvjema volutama među kojima se nekada dizao manji toranj sa satom. Na zabatu je bila umetnuta ploča s reljefom mletačkoga lava. Za vrijeme prve austrijske uprave, 1798. godine, taj je tornjić porušen i izgrađen je toranj sa satom koji se sačuvao do danas. Na bočnim završecima zidova dižu se vitke piramide položene na po četiri kugle. Pred zgradom je 1783. godine sagrađena ograda s okruglim otvorima za topove.

JESTE LI ZNALI

         Sat na tornju radi još od davne 1803. godine. Veće zvono, koje otkucava sate prenijeto je s Kapetanove kule (Bovo dí Antona), a manje koje otkucava četvrtine sata, sa susjedne crkve sv. Lovre. Izradio ga je i montirao gradski urar Martini. Sat jedino nije radio u vrijeme Domovinsko rata, od 1991. godine do 2001. godine.

                                            

                      DETALJ NADVRATNIKA SA SJEVERNOG PORTALA  KATEDRALE SV. STOŠIJE

Napisala: Paula Vrkić

OPIS DETALJA

Ovo je detalj sa nadvratnika sjevernog portala Katedrale sv. Stošije u Zadru. To je jedan od tri portala koja krase pročelje katedrale. 

Na nadvratniku su prikazane spletene peteljke akanta koje završavaju životinjskim glavama prikazanima simetrično. U luneti iznad nadvratnika se nalazi prikaz Janjeta prema uobičajenoj ikonografiji sa zastavom ukrašenom križem.

                                                      

OPIS GRAĐEVINE 

Katedrala svete Stošije je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji.  Građena je u dva navrata u 12. i 13. stoljeću na mjestu starohrvatske bazilike. Svoje prepoznatljivo kasnoromaničko lice: savršena harmonija horizontalnih i vertikalnih linija i rozeta koja parira onima iz Pise i Lucche, dobiva proširenjem pročelja 1324. godine. 

Unutrašnjost katedrale je podijeljena na tri broda, nad kriptom iz 12. stoljeće povišeni je prezbiterij sa vrijednim korskim sjedalima u stilu cvjetne gotike (Matej Moronzano),  te više bogato ukrašenih bočnih oltara. Najstariji dijelovi katedrale su sakristija (kapela sv. Barbare) i podni mozaik iz 5. stoljeće, te šesterolisna krstionica iz 6. stoljeća koja je u potpunosti porušena u bombardiranju 1943. godine. Obnovljena je 1989. godine. Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452. godine,  a gornje je katove sagradio 1892. godine po uzoru na  rapski zvonik, engleski arhitekt T. G. Jackson.

JESTE LI ZNALI?

Sveta Stošija ili Anastazija bila je kršćanska mučenica i svetica koja je umrla u Sirmiumu za vrijeme Dioklecijanovih progona. Prema jednoj legendi  bila je učenica Sv. Krševana. Udavši se preko volje za rimskog patricija Pubija, odlučila je ostati djevicom, na što je uvrijeđeni muž zatvara u kućnu tamnicu. Teške trenutke koje tu provodi ublažuje joj pismima podrške i ohrabrenja Sv. Krševan. Nakon smrti muža, sa skupinom sljedbenika prati Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, na kraju biva i sama uhićena i 25. prosinca 304. mučenički umorena na lomači, na otoku Palmariji kod Rima. Kasnije će biti sahranjena u Sirmiju.

Zadarski biskup Donat, na povratku iz političkog posjeta Carigradu,  804. godine, sa sobom u Zadar donosi relikvije svete Stošije. Pohranjuje ih u biskupskoj crkvi svetog Petra koja od tada nosi njeno ime. Anastazija se dugo vremena štovala kao iscjeliteljica i egzorcistica. 

                                 

DETALJ SA CRKVE SV. KRŠEVANA

Napisala:Matea Bakić

OPIS DETALJA

Detalj prikazuje dio tordiranog polustupa sa kapitelom koji nosi slijepi luk na južnom bočnom zidu, sa vanjske strane crkve.

OPIS GRAĐEVINE

Trobrodna bazilika s tri bogato ukrašene polukružne apside, romaničkog stila, ime je dobila po Sv. Krševanu mučeniku, zaštitniku grada Zadra koji krasi i grb grada.

Nasred pročelja nalazi se glavni portal s polukružnom lunetom i trokutastim zabatom nad njom. Plohu bočnog zida raščlanjuje dugi niz slijepih lukova oslonjenih na zavijene pilastre. Posebno vrijedan element arhitekture tvori vanjska galerija na glavnoj apsidi. U zabatu crkve, iznad glavne apside te u oblini lijeve bočne apside i na zidu do nje, ostaci su romaničkih fresaka.

POVIJEST

Crkva sv. Krševana i zvonik do nje jedini su sačuvani dio nekad prostrane benediktinske opatije, začete još u ranome srednjem vijeku. Podignuta je na mjestu rimskog emporija, a prema tradiciji, na tom se mjestu u 6. stoljeću nalazila crkvica sa samostanom eremita sv. Antuna, umjesto koje je u 10. stoljeću podignuta benediktinska crkva sv. Krševana. Sama bazilika romanička je građevina podignuta u istom vremenu i u istim umjetničkim oblicima kao i katedrala sv. Stošije. Godine 1175. posvetio ju je prvi zadarski nadbiskup Lampridije, koji je bio domaćin papi Aleksandru III. Dvije skladne kolonade dijele crkvu u tri broda. Nad bočnima su niske galerije s jednostavnim otvorima. U dnu bazilike tri su polukružne apside. Pred njima je podignuti prezbiterij posred kojeg je vrijedan barokni oltar iz 1701. godine s bijelim mramornim kipovima zadarskih zaštitnika Sv. Šimuna, Sv. Krševana, Sv. Stošije i Sv. Zoila, a djelo su mletačkog kipara Alvise Tagliapietra. Oltar je izgrađen kao ispunjenje zavjeta građana Zadra protiv kuge, danog 1632. godine.

U cjelini, bazilika zajedno sa zadarskom katedralom predstavlja krunski primjer romaničke umjetnosti u graditeljskom nasljeđu Dalmacije te visoku duhovnu razinu Zadra u 12. stoljeću. Za našu nacionalnu povijest i općekulturno naslijeđe Hrvatske posebno valja spomenuti vrijednu instituciju iz ove opatije skriptorij u kojem su napisane mnoge važne isprave i pisane umjetnine među kojima i one s muzičkim zapisima: gradual iz 1. stoljeća, antifonar iz 14. stoljeća, obrednik iz 15. stoljeća, misal opata Veniera, te zasigurno veliki dio srodnog štiva iz ostalih zadarskih crkava i samostana, posebno katedrale i Samostana sv. Marije.

Samostan je prvi puta spomenut u oporuci priora Andrije 918. godine, a tijekom 10. stoljeća je propao. Kao početna godina osnutka (tj. obnove) samostana uzima se 19. prosinca 986. godine kada je zadarski prior Madije, u dogovoru sa zadarskim plemićima i ostalim građanima, dopustio da se uz crkvu Sv. Krševana podigne novi samostan, na mjestu nekog starijeg samostana. Uređenje samostana bilo je povjereno benediktincu, opatu Madiju, porijeklom Zadraninu, koji se vratio iz samostana u Monte Cassinu. Sve do kraja 14. stoljeća samostan je stalno jačao zahvaljujući darovnicama podijeljenima od strane vladara i papa. Zbog svoje gospodarske moći bila je porasla i politička moć samostana u poslovima gradske općine. Kada je početkom 15. stoljeća Zadar potpao pod vlast Venecije (1409), mletačka je vlast smanjila njegov politički utjecaj i gospodarsku moć. Polovicom 15. stoljeća samostan je dobio status komende, zbog čega je morao financijski skrbiti o raznim talijanskim biskupima i kardinalima. Nasuprot tome, redovnici su od mletačke vlasti dobivali rentu za vlastite potrebe. Sve je to dovelo do slabljenja i zapuštenosti samostana u kojem je tijekom ranog novog vijeka boravilo tek nekoliko redovnika. Samostan je bio ukinut u vrijeme francuske vlasti nad Dalmacijom, dekretom generalnog providura za Dalmaciju Vicka Dandola, 30. kolovoza 1807. godine. Zgrada samostana je bila namijenjena liceju, a arhiv samostana je 1808. godine premješten u prostorije Providurije, a dolaskom austrijske vlasti u arhiv Namjesništva za Dalmaciju.

Do crkve se nalaze ostaci srednjovjekovnog benediktinskog samostana koji je u 19. stoljeću sasvim pregrađen, a u II. svjetskom ratu porušen. Zvonik se počeo graditi 1485. godine, a do današnje visine izgrađen je 1546. godine. Nikada nije dovršen.

ZANIMLJIVOSTI

Legenda o sv. Krševanu kaže kako je bio akvilejski mučenik iz IV. stoljeća, a istaknuo se u doba Dioklecijanova progonstva beskompromisnom vjerom u Isusa Krista.

Predaja ga povezuje sa svetom Stošijom ili Anastazijom mučenicom. Po toj predaji on joj je bio vjeroučitelj. Dok je Stošija bila u tamnici, Krševan ju je svojim pismima tješio i bodrio.

                

GRB SFORZE PALLAVICINA NA UTVRDI FORTE

Napisala: Marta Fulanović

OPIS DETALJA

Detalj prikazuje grb mletačkog generala Sforze Pallavicina uklesan u živu stijenu desno od ulaza u Forte. U tipičnome renesansnom vijencu, sastavljenom od lovora i raznih plodova, promjera oko 1 metar, prikazana je sedmoglava aždaja s orlovskim kandžama i krilima šišmiša. Pod kandžama joj je vrpca na kojoj piše VT CVNQ(VE). Inače, dolazak Sforze u Zadar se smatra nesrećom. 

POVIJEST

U djelu ''Vila Slovinka" (Juraj Baraković) sadržan je opis izgradnje zadarskih bedema sa sjeveroistočne i istočne strane, uključujući veliku utvrdu, tzv.Forte, na mjestu srednjovjekovnog predgrađa Varoša. Cijelu Barakovićevu mladost odvijala se izgradnja tih bedema.

Turci su bili nadomak Zadru i mletačka je vlast bila prisiljena investirati znatna sredstva u te radove ako je željela zadržati tako važnu stratešku točku kakva je tada bio Zadar. U tome im je veliku  pomoć pružala besplatna radna snaga koju su mobilizirali od domaćega stanovništva zaplašenog od najezde Turaka. Do Barakovićeva rođenja bio je izgrađen najveći bastion, tzv.Ponton, peterokutnoga tlocrta i u njegovoj zaštiti nova gradska vrata s kopnene strane, zatim zidno platno od tih vrata prema jugu. Od Pontona, pak, prema sjeveru sagrađeno je zidno platno nešto kasnije i završeno oko 1556. godine. Taj je dio bedema s vratima i Pontonom izgrađen prema nacrtima poznatoga arhitekta Michelea Sanmichelija, i to pod nadzorom njegova nećaka Giangirolama.

U drugoj fazi gradnje utvrda koja se odvijala od 1559. do 1571. godine, glavnu ulogu je imao mletački general Sforza Pallavicino. O boravku toga generala u Zadru nalazimo vrlo oskudne podatke. Baraković kaže da je gradnja bedema iziskivala od Zadrana velike žrtve. Rušile su se i kuće i crkve. Cijelo predgrađe,poznato pod hrvatskim nazivom Varoš, sravnjeno je sa zemljom da bi se sagradila velika utvrda nazvana Forte (na kojoj se nalazi Perivoj Vladimira Nazora). Pjesnik suosjeća s onima koji su zbog toga stradali ostavši bez kuća, vrtova ili druge imovine. 

ZANIMLJIVOSTI

U starijoj literaturi nije objašnjeno kome pripada grb. Iznosi se mišljenje da simbolizira sedam Zadrana protiv Venecije. Sedmoglavu hidru, simbol neustrašivog vojskovođe s geslom Ut cumque (bilo kako,na bilo koji način), izabrao je za grb sam Sforza. Inače, Sforza Pallavicino bio je tipičan vojnik svog vremena. Sačuvali su se dijelovi njegova oklopa: u Sankt Petersburgu su štit, kaciga i rukav ukrašeni hidrom nalik na reljef na Forteu.

DETALJ SA ARSENALA U ZADRU
                 
                                                                                                                                                                           Napisala: Ira Marković

DETALJ

Detalj prikazuje vodorigu u obliku ljudske glave na uglu krovnog zabata na pročelju Arsenala u Zadru. Na drugom uglu se nalazi vodoriga u obliku lavlje glave.


POVIJEST ARSENALA

Arsenal je spomenik kulture nulte kategorije.  Sagrađen je u 18. stoljeću za vrijeme Mletačke uprave. Tada je bio u funkciji omanjeg, servisnog pogona. Poslovanje je obuhvaćalo gradnju brodova za rat i trgovinu, proizvodnju oružja i cjelokupne brodske opreme. Zadarski je Arsenal, uz ostale Arsanale duž naše obale, služio kao servis velikom Arsenalu u Veneciji. Pretrpio je velika oštećenja u Drugom svjetskom ratu u Savezničkom bombardiranju Zadra. Obnovljen je 1975. godine, a arhitektonska koncepcija iz tog vremena zadržana je do danas .

Sama funkcija Arsenala mijenjala se tokom godina. Kao što je navedeno, sve naših dana funkcionirao je kao lučko skladište. Često je služio i u vojne svrhe. Koristio se za državne i gradske potrebe, ali se davao u najam. Velika građevina je vjerojatno bila skupa za održavanje i za pretpostaviti je kako se brojni korisnici skladišnih prostora nisu previše brinuli o samoj zgradi pa je sve više propadala. Interijer je obnovljen prije desetak godina te je Arsenal danas jedno od središta kulturnog i zabavnog života u Zadru.


OPIS ARSENALA

Zgrada Arsenala je navodno sagrađena za samo dvadeset mjeseci. Novo pročelje izvedeno je od klesanog kamena sa dva kraka simetrično postavljenih stubišta koja su se sačuvala do danas. Vanjska stubišta vodila su  na dva simetrično postavljena ulaza na pročelju prvog kata, današnju galeriju Arsenala. Na tim vratima, na danas praznim pločama, nalazili su se mletački lavovi nad valovima, simboli Serenissime.